Aristotelova logika i logičko razmišljanje

Studentske populacije Evrope su skoro dva tisućljeća učila Aristotelovu logiku. Kad kažemo da je Aristotel pogriješio u tome što je u svojoj logici opisao samo silogizme, to ne znači da ljudi nisu znali zaključivati bilo kako drukčije osim:

"Svi A su B, svi B su C, dakle i A su C."

To samo znači da logika, kao znanost koja proučava ispravne načine zaključivanja, nije bila potpuna. Ali, mudri ljudi su intuitivno zaključivali i drugim logičkim postupcima. Na primjer Zenon, njegovi dokazi su tzv. "svođenje na kontradikciju", a ne silogizam kakvog opisuje Aristotel.

Aristotelova logika II

Srednjovjekovnim "mudracima" su se tresle gaće od samog pokušaja da se bave logikom van aristotelovih kanona. Međutim, danas znamo da je njegova logika bila nepotpuna.

Aristotel je fino opisao što je sud, što objekt, a što predikat. I ispravno je objasnio kako se dokazuje neka tvrdnja, ali postoje mnogi oblici dokazivanja koje Aristotel nije obuhvatio u svojim proučavanjima. On se bavio skoro isključivo silogizmima, a to je zaključivanje sljedećeg oblika:

"Svi A su B. Svi B su C. Dakle, svi A su C."

Na primjer, "Aristotel je čovjek.", "Svi ljudi su smrtni." Dakle -- "Aristotel je isto smrtan."

Aristotelova logika

Je li logika znanost, je li dio matematike ili jematematika podskup logike. Ili je logika filozofska disciplina? Ni jedno od ovih pitanja nema određen odgovor, ali opet -- logika je nešto što ima točno određena pravila.

A, logika prije Aristotela u stvari nije postojala. Aristotel je izmislio logiku. Naravno, filozofi prije njega su logično razmišljali i zaključivali, ali on je prvi sustavno proučio pravila. Počeo je shematski prikazivati sudove, argumente i zaključke. I to je toliko dobro napravio da su njegovi srednjovjekovni sljedbenici sve to skupa uzeli zdravo za govoto. Tresle su im se gaće od same pomisli da bi mogla postojati logika van onoga što je ostalo od Aristotela. A postojala je, naravno...

Opet u Ateni

Kad je Aleksandar Veliki sjeo na kormilo carstva, koje će za njegovog života postati jedno od najvećih u povijesti, Aristotel je kao nagradu dobio veliku sumu novca. S tim novcem se vratio u Atenu i tamo osnovao novu visokoškolsku ustanovu. Nazvanu po predjelu Atene -- Licej.

Kao Platon, i Aristotel je volio diskutirati i slobodno razgovarati o raznim temama. A uz te razgovore -- volio se i šetati. Zato su njegovu školu atenjani nazivali Peripatetička (što bi na grčkom značilo "uz šetnju") škola. Većina knjiga koje su nam ostale sačuvane su napisane u to vrijeme.

Međutim, Atenjani nisu voljeli Makedonce i makedonsko carstvo. U njima su vidjeli barbare koji žele uništiti tisućljetnu atensku i grčku kulturu. Kad su zato Aristotela optužili za "kvarenje mladeži", on je rekao kako ne želi da Atenjani još jednom ponove "grijeh protiv filozofije". Mislio je, naravno, na Sokratovu smrt. Sklonio se na jedan mali otičić Egejskog mora i tamo je, godina dana kasnije, umro.

Aristotel i Aleksandar Veliki

Makedonski kralj Filip II je imao sina Aleksandra (kasnije prozvanog "Veliki"). Kad je on navršio 13 godina -- Filip je tražio Aristotela da postane učitelj njegovom sinu. To poučavanje je trajalo do Aleksandrove dvadesete godine -- kad je on postao kralj i krenuo u svoja osvajanja. Nitko sa sigurnošću ne zna kakav je bio njihov odnos učitelj-učenik. Jesu li bili prijatelji ili je Aristotel muku mučio da svojeg inteligentnog i tvrdoglavog štićenika nešto nauči.

Priča se da je Aleksandar Aristotelu slao primjerke nepoznatih biljaka i životinja koje je nalazio na putovanjima po svojem ogromnom carstvu. Ako je to istina -- vjerojatno je veliki kralj cijenio Aristotelova istraživanja.

Aristotelov život I

Aristotel je rođen 384. p.n.e. u gradu Stagira, na Egejskom moru. Otac mu bio liječnik makedonskog kralja. Veza s makedonskom kraljevskom lozom je Aristotelu tokom života bila i blagoslov i prokledstvo. Sa 17 godina odlazi u Platonovu Akademiju, u Atenu. Platon je u njemu ubrzo vidio svojeg najboljeg učenika, a kasnije i profesora.

Nakon Platonove smrti, Aristotel je otišao u Maloj Aziju. Tamo je radio kao nastavnik, a bavio se i proučavanjem morske biologije. Uz logiku to je pordučje na kojemu je on ostavio najveći utjecaj.

Aristotel

Sudbina Aristotelovih knjiga je neobična. Dva tisućljeća prije izuma štamparskog stroja -- jedini način da se knjiga sačuva za buduće generacije je da se ona redovito prepisuje. Nakon Aristotelove smrti, postojala je opasnost da mu se djela konfisciraju -- zato što su ostala čuvana u Ateni, a on tamo nije bio politički podoban. Njegovi rođaci su knjige sakrili i dugo vremena čuvali u maloj Aziji (današnja Turska). Na kraju ih je kupio jedan bogati Atenjanin i vratio grad u kojemu su nastale. Kad je Atena postala dio rimskog carstva -- Rimljani su priredili još jedno izdanje knjiga.

I nakon toga, knjigama se pomalo gubi trag. Skoro su u potpunosti nestale iz Evropske kulture. Tek negdje početkom renesanse su u Evropu došli arapski i bizantski prijepisi Aristotelovih djela. Danas je sačuvana tek oko petina od svih njegovih knjiga.

Srednjovjekovnim evropljanima je bio dustupan samo jedan fragment o logici. Bez obzira na to -- smatra se kako su Aristotelova djela temelj evropskoj znanosti i filozofiji.

Aristotel, filozofija i sljedbenici

Prije nego što nastavim s Aristotelovim životom, par riječi o tome zašto nam je on važan. Kao prvo: kaže se da je Aristotel filozof. Međutim, možda ta izjava malo preuveličava njega kao filozofa. On je bio prije svega znanstvenik. Još konkretnije: bio je stručnjak za logiku i bio je vrhunski biolog. Možda to zvuči malo neobično, jer naviknuti smo o njemu razmišljati kao filozofu, a ne kao biologu koji proučava moruzgve i insekte.

Zašto je to tako? Pa prije svega zato što su njegovi nasljednici učili po njegovim knjigama i po knjigama koje su pisane na osnovu njegovih djela. A, on je prvi koji je sustavno opisao svo dotadašnje znanje. Naglasak na "sustavno", jer drugi filozofi su pisali opskurna djela, pjesme, dijaloge... Aristotel je pisao udžbenike, u kojima je prvi put uredno pobrojao sva dotadašnja znanja (i, naravno, nadopisao otkrića do kojih je i sam došao).