Sama riječ "cinik" dolazi od grčkog "psetoliko". Već i to daje naslutiti neobično ponašanje i ideje cinika. Cinici se nisu nikad okupili u nekoj školi, tako da nije nikad postojala službena filozofija. Bili su poznatiji po svojem neobičnom ponašanju, nego po razvijenom filozofskom svjetonazoru.
Samo-dovoljnost, odnosno neovisnost o društvenim konvencijama, je bio njihov put prema toj sreći. Jer, društvene konvencije su ono što nam stvara krivu sliku o svijetu i to nam onemogućava vidjeti stvari kakve jesu.
Najvažniji predstavnik cinika je bio Diogen. Živio je u 4. stoljeću p.n.e. Njegova ostavština nije skupa zapisa ili konistentna filozofija, nego način života. Napadao je sve što je bilo uobičajeno u društvu. Propovijedao je besramnost -- ideju da čovjek treba slijediti svoje nagone čak i kad su protivni običajima.
Cinik nema nikakvog osobnog vlasništva. Za njega je i obitelj je neprirodna institucija, ljudi bi trebali živjeti u promiskuitetnom društvu u kojemu je odgoj djece javna obaveza. Cinik ignorira običaje, ali nije antisocijalan. Bili su dio društva, ali nisu osjećali da su dio neke klase, grada ili države. Na pitanje otkud dolazi, Diogen je odgovorio kako je on Građanin svijeta (kozmopolit).
