Epikur jest smatrao kako je traganje za užicima ono za čime bi trebali ići u životu. Ali, na primjeru hrane: nažderati se nije najbolji način da bi uživali u jelu. Kratkoročno možda jest, ali dugoročno bi se zasitili, i nikad ne bi postali istinski uživatelji jela.
Onaj tko se naždere u stvari ne uživa koliko bi trebao u hrani. Isto tako onaj tko želi život provesti isprobavajući sve što se može isprobati u seksu -- u stvari ne uživa kao onaj tko ima normalne i redovite seksualne odnose s osobom koju voli. Jer, u jednom trenutku seks (ili hrana ili...) postane opsjednutost.
Drugim riječima: treba tražiti ljudske užitke, ali ljudski užici su u umjerenosti. Intenzivni osjećaji su dugoročno neodrživi.
Ukratko, epikurejstvo je potraga za sretnim životom, ali bez ekstatičnih ili asketskih pristupa.
