Stoici su vjerovali u boga, ali u panteističkog boga. Dakle boga koji je u biti jedno te isto kao i svemir oko nas. Kršćani vjeruju u boga svemogućega, ali koji je na neki način odvojen od svemira. Oni imaju eshatološku ideju o kraju povijesti, stoici nemaju. Međutim, izuzmemo li objašnjenja o svijetu -- idealan stoik i idealan kršćanin bi se u društvu ponašali skoro pa jednako.
I jedni i drugi vjeruju da čovjek ima slobodnu volju i da s tom slobodnom voljom mogu odlučiti hoće li se ispravno ponašati. Stoik i kršćanin će se složiti kako je ispravni put satkan od ignoriranja tih niskih želja (mržnje, ljubomore...). Stoici su velik naglasak davali ljudskom dostojanstvu. Smatrali su da čovjek sa svim stoičkim vrlinama, čak i kad umire, umire dostojno, mirno i (na neki način) sretno.
U tom smislu, Isusova smrt na križu je u potpunosti stoička. Naravno, sa stanovišta nekog tko nije kršćanin. Jer, za kršćanina, Isus nije bio običan čovjek -- pa ne bi imalo smisla svrstavati ga u neku filozofsku školu...
