Spoznaja, učenje, podučavanje...

U jednom Platonovom dijalogu, Sokrat objašnjava mogućnosti spoznaje temeljnih istina: Po njemu je duša besmrtna i rođena je sa svim znanjima koja su joj potrebna. I zato, otkrivanje filozofskih tajni u stvari nije otkrivanje potpuno nepoznatog, nego prisjećanje onoga što već znamo. Zato, kod podučavanja, ne treba učenika učiti nego voditi ka znanju.

Svaka tvrdnja može biti istinita ili lažna. Platon je vjerovao kako je važno vjerovati u istinu, ali jednako je važno imati jake razloge zbog kojih vjerujemo da je naš stav istinit. Dakle, apsolutna istina u koju vjerujemo, a nemamo jakih argumenata, nije jednako vrijedna nekoj drugoj istini koju možemo dokazati.

To je njegov odgovor na jedno od temeljnih filozofskih pitanja: "Može li čovjek shvatiti svijet oko sebe?". Ali to je i polemika sa grupom koja je postojala u to vrijeme -- sofistima. Sofisti su bili skupina učenih ljudi koje su prenošenje svojeg znanja shvaćali vrlo pragmatično. Podučavali su stvari koje su ljudima bile potrebne u životu. Dakle, motiv nije bio ljubav prema znanju. I podučavali su za novac. Potpuna suprotnost onovjekovnim filozofima.

Sokratovi stavovi

I šta je u stvari taj čudan lik govorio ljudima na ulici? Koja je točno bila njegova filozofija? To u stvari nitko ne zna. Sokrat je čest lik u Platonovim dijalozima, ali nitko ne zna progovara li taj "Sokrat" Sokratovim ili Platonovim riječima. Čak i među onima koji su ga poznavali -- nije postojao konsenzus o njegovim stavovima.

Vjerojatno je smatrao kako je duša besmrtna, i kako se ljudi ne bi trebali baviti prizemnim stvarima. Ljudi bi trebali kultivirati svoju dušu, ali moralna ispravnost o kojoj on govori je prije rezultat rada na svojoj duši (i možda malo božanske pomoći), negoli roditeljske skrbi. Uostalom, on sam je često bio napadan zato što se nije trudio odgajati svoju djecu (a šetao je ulicama grada i ljudima objašnjavao što je ispravno i što nije...).

I po njemu bi u idealnoj državi na vlasti trebali biti filozofi, i zato nije bio neki pobornik demokracije. Ali, mora mu se priznati da je bio jedan od prvih koji je i ženama priznavao neke pozitivne osobine. U njegovim razgovorima po ulicama Atene, često ga se moglo naći kako razgovara i sa ženama.

S obzirom na neodređenost Sokratove ostavštine, velika većina kasnijih grčkih škola je našla nešto svoje u Sokratu. I skoro svi su ga smatrali ili osnivačem ili važnim predstavnikom svoje škole mišljenja.

Sokratova smrt

Jedan je Sokratov prijatelj u delfskom proročištu upitao "Je li itko mudriji od njega?", a odgovor je bio nedvosmisleno "Ne". Po Sokratu, on je mudriji od drugih samo utoliko što je on svjestan da ništa ne razumije. Za razliku od ostalih Atenjana koji su puni sebe i svojih stavova (a u stvari nemaju pojma pojma o svijetu oko sebe).

Takav stav prema sugrađanima je na kraju bio uzrok sudskom postupku i njegovoj smrtnoj osudi. Nekolicina više-manje važnih Atenjana je podiglo optužnicu u kojoj tvrde kako Sokrat kvari mladež učeči ih o krivim vrijednostima i vjeri u krive bogove. U sudskom postupku, opisanom u Platonovoj knjizi, je Sokrat iznio svoju obranu i ujedno optužbu protiv njegovi tužitelja. Kad se optužbom od njega tražilo da se odrekne svoje filozofije, usporedio je to sa svojim vojnim iskustvom. Filozof koji odustaje od filozofije je kao vojnik koji odustaje od borbe zato što mu prijeti smrtu bitci, a zna se da je Sokrat bio i hrabar vojnik.

Na kraju je porota u velikoj većini (360 od 500) glasala za njegovu smrtnu kaznu. Navodno je Sokrat imao priliku pobjeći iz zatvora, ali smatrao je da se treba držati zakona. Bez obzira na besmislenost optužnice.

Sokratski dijalog

Sokratski dijalog ili sokratska metoda -- to je postupak kojim je Sokrat prenosio filozofiju svojim učenicima. Kad bi, šetajući Atenom, naišao na nekog tko bi s njime htio razgovarati -- Sokrat ne bi krenuo s dosadnim predavanjem. Naizgled je to običan razgovor između dvije osobe, ali s jednom bitnom razlikom: Jedan od dva sugovornika je učitelj, a drugi učenik.

Učitelj ne smije biti netko tko učeniku želi "utuviti u glavu", a isto tako učenik ne smije biti pasivni slušatelj. Prvi postavlja pitanja, a drugi odgovara. Ne mora se nužno slagati, on može zauzeti i potpuno suprotan stav i braniti ga. Na kraju netko pobjeđuje: Pobjeđuje onaj tko je imao uvjerljivije argumente. Kako je učitelj onaj tko zna više, vjerojatno je da će on biti taj pobjednik.

Bitno je da u učeniku nastane "Heureka efekt", odnosno osjećaj da je odjednom shvatio bit. Učitelj mora svojim pitanjima učenika voditi do toga.

Sokrat

Bio je izuzetno fizički izdržljiv, ali onizak, prćatog nosa i debeljuškast. Svoj je život započeo kao šegrt u klesarskoj radionici, ali odustao je od tog zanata. Nije nikad bio dijelom političke elite svoga grada, ali nije odbijao ono na što ga je zakon obavezivao. Na primjer, kad je Atena ratovala odazvao se u vojsku i bio je jedan od najhrabrijih na frontu. Da je rođen danas, smatrali bismo da je nekakav ridikul -- bosonog je šetao gradom i ljudima objašnjavao što je ispravno, a što nije.

Nije pisao, ali imao je mnogo učenika koji su nam prenijeli njegovu filozofiju.

Bio je toliko važan da se grčke filozofe dijeli na one prije njega (predsokratovski) i one nakon njega (postsokratovski filozofi).