Leukipov učenik kojemu dugujemo naziv "atom", Demokrit je bio bogati Abderanin koji se bavio još i matematikom, etikom i astronomijom. Nastavio je i sistematizirao učenje o atomima. Kao Leukip, vjerovao je da se prostor sastoji od onog što jest i onog što nije -- praznine. Ono što jest (materija) se može podijeliti na atome, a atomi više nisu djeljivi.
Po njemu, svi atomi nisu jednaki. Postoje atomi različitih oblika, predodžba stvari koju dobijamo preko osjetila ovisi o vrsti atoma od kojih su sastavljene. Tako, atomi određene vrste stvaraju osjet crvene boje, a interakcija druge vrste atoma s ljudskim jezikom stvara određeni okus.
Među prvima je tvrdio kako postoji mnogo svijetova, od kojih su neki i naseljeni.
Prikazani su postovi s oznakom leukip. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom leukip. Prikaži sve postove
četvrtak, 8. studenoga 2007.
ponedjeljak, 5. studenoga 2007.
Leukip
Leukip je rođen u prvoj polovici petog stoljeća p.n.e. Rođen je u Miletu, a školovao se u Elei, gdje se upoznao s Zenonom (a možda i Parmenidom). Kao što već rekoh, njegov doprinos je ideja o atomima.
Njegovo razmišljanje ide ovako nekako: Parmenid kaže da kretanje nije moguće, jer kretanje bi značilo da postoji granica između onog što se kreće i onog što ostaje na mjestu. Ta granica znači da tamo ničeg nema -- dakle granica ne postoji. Ali, mi se očito krećemo, kao što se kreću ptice, ribe, zvijezde -- dakle granica između stvari mora postojati. Dakle, mora postojati i prostor između stvari. Prostor iliti vakuum.
Ali, budući da vakuum nije stvar -- on ne postoji, dakle na naki način i postoji i ne postoji.
Što ćemo sa Zenonovim paradoksom i stvarima koje možemo dijeliti, i dijeliti, i dijeliti... ? On kaže -- postoji temeljni nedjeljivi komadi materije koji se više ne mogu dijeliti.
To su atomi, kad dođemo do atoma dalje više ne možemo dijeliti. Točka.
Njegovo razmišljanje ide ovako nekako: Parmenid kaže da kretanje nije moguće, jer kretanje bi značilo da postoji granica između onog što se kreće i onog što ostaje na mjestu. Ta granica znači da tamo ničeg nema -- dakle granica ne postoji. Ali, mi se očito krećemo, kao što se kreću ptice, ribe, zvijezde -- dakle granica između stvari mora postojati. Dakle, mora postojati i prostor između stvari. Prostor iliti vakuum.
Ali, budući da vakuum nije stvar -- on ne postoji, dakle na naki način i postoji i ne postoji.
Što ćemo sa Zenonovim paradoksom i stvarima koje možemo dijeliti, i dijeliti, i dijeliti... ? On kaže -- postoji temeljni nedjeljivi komadi materije koji se više ne mogu dijeliti.
To su atomi, kad dođemo do atoma dalje više ne možemo dijeliti. Točka.
petak, 2. studenoga 2007.
Leukip: Atomi
Parmenid kaže da stvari ne možemo dijeliti, jer su one uvijek jedno te isto. Zenonovo razmišljanje o tom problemu je bilo "Što kad bismo mogli stvari dijeliti?". Ideja da se svaki predmet može podijeliti na dva dijela, a onda svaki od ta dva opet na dva, pa svaki od tih četiri na dva... Izgleda kao paradoks, jer -- ako možemo beskonačno dijeliti, gdje nam je kraj?
Leukip je ponudio svoje rješenje: Predmeti se ne mogu dijeliti na beskonačno mnogo manjih dijelova zato što u jednom trenutku dolazimo do nedjeljivih komadića -- atoma. I sve oko nas se sastoji od atoma. Leukip je začetnik takvog pogleda na svijet kojeg zovemo atomizam.
Leukip je ponudio svoje rješenje: Predmeti se ne mogu dijeliti na beskonačno mnogo manjih dijelova zato što u jednom trenutku dolazimo do nedjeljivih komadića -- atoma. I sve oko nas se sastoji od atoma. Leukip je začetnik takvog pogleda na svijet kojeg zovemo atomizam.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)