Demokrit

Leukipov učenik kojemu dugujemo naziv "atom", Demokrit je bio bogati Abderanin koji se bavio još i matematikom, etikom i astronomijom. Nastavio je i sistematizirao učenje o atomima. Kao Leukip, vjerovao je da se prostor sastoji od onog što jest i onog što nije -- praznine. Ono što jest (materija) se može podijeliti na atome, a atomi više nisu djeljivi.

Po njemu, svi atomi nisu jednaki. Postoje atomi različitih oblika, predodžba stvari koju dobijamo preko osjetila ovisi o vrsti atoma od kojih su sastavljene. Tako, atomi određene vrste stvaraju osjet crvene boje, a interakcija druge vrste atoma s ljudskim jezikom stvara određeni okus.

Među prvima je tvrdio kako postoji mnogo svijetova, od kojih su neki i naseljeni.

Atomizam i duša

Budući da je sve sastavljeno od atoma, i duša mora biti isto. Duša se sastoji od malih sfernih atoma koji su cijelo vrijeme u pokretu. Nestalnost ljudske ćudi je posljedica upravo tog stalnog kretanja.

Tako su barem tvrdili...

Parmenid i nemogućnost kretanja

Htio sam ovaj post nasloviti "Parmenid i topološka ekvivalencija", ali to bi potjeralo i ono malo potencijalnih čitatelja ovog bloga ;)

U svakom slučaju, zamišljam si kako je Parmenid mogao uopće pomisliti kako je kretanje nemoguće. Jer, očito je da se krećemo, ili si mi to zamišljamo. On mora da je na neki način prostor zamišljao kao gomilu topološki ekvivalentnih struktura između kojih nema praznina.

I to je u potpunosti u skladu s njegovim učenjem. Evo objašnjenja na primjeru (tvrdog) oraha: Orah se sastoji od kore i središnjeg (jestivog) dijela. Ali, ako je kora hermetički zatvorena -- onda ono u njegovoj sredini nije moglo tamo nastati, moralo je oduvijek tamo biti. Ako nije tamo bilo -- onda je moralo nekom tankom vezom spojeno s istim predmetom "van" oraha. Ovo drugo se intuitivno čini da nije, dakle jezgra oraha je morala postojati od pamtivijeka. Što je sasvim u skladu s Parmenidovim učenjem.

Posljedica ovakvog mišljenja je da su svi orasi koji su ikad postojali -- još uvijek postoje. I, svi orasi koji će ikad postojati -- već postoje. Ali ne u onom zrelom obliku, nego u obliku beskonačno malenih kukuljica koji u jednom trenutku nabubre i postanu "orah"...

Sve ovo skupa je u matematičkom smislu sasvim moguće: grana matematike koja se bavi takvim strukturama se zove topologija. Međutim, ako je ideja o atomima ispravna, onda ona u potpunosti uništava ideju o nemogućnosti kretanja, nastajanja i nestajanja. A, kao što znamo, materija se sastoji od atoma. Dakle, Parmenid je u krivu.

Leukip

Leukip je rođen u prvoj polovici petog stoljeća p.n.e. Rođen je u Miletu, a školovao se u Elei, gdje se upoznao s Zenonom (a možda i Parmenidom). Kao što već rekoh, njegov doprinos je ideja o atomima.

Njegovo razmišljanje ide ovako nekako: Parmenid kaže da kretanje nije moguće, jer kretanje bi značilo da postoji granica između onog što se kreće i onog što ostaje na mjestu. Ta granica znači da tamo ničeg nema -- dakle granica ne postoji. Ali, mi se očito krećemo, kao što se kreću ptice, ribe, zvijezde -- dakle granica između stvari mora postojati. Dakle, mora postojati i prostor između stvari. Prostor iliti vakuum.

Ali, budući da vakuum nije stvar -- on ne postoji, dakle na naki način i postoji i ne postoji.

Što ćemo sa Zenonovim paradoksom i stvarima koje možemo dijeliti, i dijeliti, i dijeliti... ? On kaže -- postoji temeljni nedjeljivi komadi materije koji se više ne mogu dijeliti.

To su atomi, kad dođemo do atoma dalje više ne možemo dijeliti. Točka.

Leukip: Atomi

Parmenid kaže da stvari ne možemo dijeliti, jer su one uvijek jedno te isto. Zenonovo razmišljanje o tom problemu je bilo "Što kad bismo mogli stvari dijeliti?". Ideja da se svaki predmet može podijeliti na dva dijela, a onda svaki od ta dva opet na dva, pa svaki od tih četiri na dva... Izgleda kao paradoks, jer -- ako možemo beskonačno dijeliti, gdje nam je kraj?

Leukip je ponudio svoje rješenje: Predmeti se ne mogu dijeliti na beskonačno mnogo manjih dijelova zato što u jednom trenutku dolazimo do nedjeljivih komadića -- atoma. I sve oko nas se sastoji od atoma. Leukip je začetnik takvog pogleda na svijet kojeg zovemo atomizam.