Po Epikuru, duša je smrtna i nestaje u trenutku kad tijelo prestaje sa životom. Ta je tvrdnja razlog zašto epikurejstvo nije nikad uspjelo postati filozofija cijele jedne kulture. Narod ne bi mogao podnijeti ideju da neće živjeti nakon smrti.
Smrtnost duše, kao svjetonazor, ima još jedan veliki nedostatak: nedostatak dramatičnosti. Ne može se ispričati zanimljiva priča o svijetu u kojemu nema duhovnih bića. A priče su ljudima bitne.
(To, naravno, ne znači da su religije ljudima bitne samo zato što im pričaju priče...)
