Treba napomenuti da "apolonsko" i "dionizijevsko" nisu suprotnosti. Ono što je apolonsko vrlo lako postane dionizijevsko i suprotno. Poezija je primjer, apolon je i bog poezije, jer pisanje epskih djela zahtijeva usredotočenost (od onog koji piše i od onog koji čita/sluša), zahtijeva smisao za ljepotu i kompoziciju. Ali, poezija nije samo epika, lirska djela mogu nastajati pod djelovanjem vina, mističnih iskustava i svega onoga što dolazi s boemskim životom.
Lirika je, često, "dionizijevskija" od epike. I u tom smislu poezija je nešto maglovito između ta dva filozofska koncepta.
Znanost je rijetko bježala od svog apolonovskog u dionizijevsko, međutim interpretacija znanostvenih otkrića -- jest.
