Pitagora je rođen na otoku Samosu oko 570. godine p.n.e. O njegovom životu vrlo malo znamo, jer za sobom nije ostavio ništa zapisano. Za razliku od filozofa Miletske škole koji su cijenili praktičnost i razum -- filozofi okupljeni oko Pitagore nisu bili "škola" nego više nekakva mistična sekta -- takozvani Pitagorejci. I zato je danas vrlo teško procijeniti što je "pitagorejsko" Pitagorino, a što nam je ostalo od njegovih učenika.
Pitagorejci su bili vrsta tajnog društva, smatrali su kako postoji tajna veza između svijeta oko nas i brojeva. Isto tako postojala je tajna veza između brojeva i glazbe, i glazbe i našeg uma. Velika otkrića do kojih su došli su bila tajno čuvana. Priča se da su jednog svojeg člana ubili zato što je nekome izvan društva opisao otkriće o nesumjerljivosti stranica pravokutnog trokuta (odnosno postojanje iracionalnih brojeva). Morali su se pridržavati strogih asketskih zakona o prehrani i ponašanju. Smatrali su da je duša besmrtna i da se nakon smrti seli (reinkarnira).
