Ni danas nitko ne zna otkud dolazi Pitagorina sklonost mističnosti i tajnovitosti. U vrijeme u kojemu su ostali filozofi javno iznosili svoje ideje -- on je osnovao tajno bratstvo. Filozofi Miletske škole su bili praktični ljudi koji su željeli svijet oko sebe objasniti i to objašnjenje podijeliti s drugima, dok je Pitagora osnovao tajno bratstvo u kojemu su i matematička otkrića smatrali nečim za što ostatak svijeta ne smije znati. A, možda je bio i Anaksimanderov učenik -- otkud ta nova sklonost?
Možda, u stvari, Pitagorina ostavština i nije njegova -- nego njegovih sljedbenika. Možda je on pitagorejcima u ostavštinu ostavio ljubav za matematikom, muzikom i filozofijom, a možda samo mističnost (dok su matematiku i filozofiju razvili njegovi sljedbenici)? Veo tajnovitosti koja je obavijala cijelu njegovu školu je rezultirala time da su, nakon smrti, ljudi počeli idealizirati njegovo djelo. Govorili su da je imao natprirodne sposobnosti i tvrdilo se da je on otkrio većinu matematičkih zakona koje su, u stvari, otkriće njegovih učenika.
Danas ne treba ni idealizirati ni dramatizirati. Pitagorejci jesu bili tajno društvo, ali nisu bili ekstremisti. Bili su pacifisti, poštovali su jedni druge. Smatrali su kako se ljudska duša može liječiti muzikom i bili su posvećeni proučavanju matematike...
