Parmenid kaže da stvari ne možemo dijeliti, jer su one uvijek jedno te isto. Zenonovo razmišljanje o tom problemu je bilo "Što kad bismo mogli stvari dijeliti?". Ideja da se svaki predmet može podijeliti na dva dijela, a onda svaki od ta dva opet na dva, pa svaki od tih četiri na dva... Izgleda kao paradoks, jer -- ako možemo beskonačno dijeliti, gdje nam je kraj?
Leukip je ponudio svoje rješenje: Predmeti se ne mogu dijeliti na beskonačno mnogo manjih dijelova zato što u jednom trenutku dolazimo do nedjeljivih komadića -- atoma. I sve oko nas se sastoji od atoma. Leukip je začetnik takvog pogleda na svijet kojeg zovemo atomizam.
