Jedan je Sokratov prijatelj u delfskom proročištu upitao "Je li itko mudriji od njega?", a odgovor je bio nedvosmisleno "Ne". Po Sokratu, on je mudriji od drugih samo utoliko što je on svjestan da ništa ne razumije. Za razliku od ostalih Atenjana koji su puni sebe i svojih stavova (a u stvari nemaju pojma pojma o svijetu oko sebe).
Takav stav prema sugrađanima je na kraju bio uzrok sudskom postupku i njegovoj smrtnoj osudi. Nekolicina više-manje važnih Atenjana je podiglo optužnicu u kojoj tvrde kako Sokrat kvari mladež učeči ih o krivim vrijednostima i vjeri u krive bogove. U sudskom postupku, opisanom u Platonovoj knjizi, je Sokrat iznio svoju obranu i ujedno optužbu protiv njegovi tužitelja. Kad se optužbom od njega tražilo da se odrekne svoje filozofije, usporedio je to sa svojim vojnim iskustvom. Filozof koji odustaje od filozofije je kao vojnik koji odustaje od borbe zato što mu prijeti smrtu bitci, a zna se da je Sokrat bio i hrabar vojnik.
Na kraju je porota u velikoj većini (360 od 500) glasala za njegovu smrtnu kaznu. Navodno je Sokrat imao priliku pobjeći iz zatvora, ali smatrao je da se treba držati zakona. Bez obzira na besmislenost optužnice.
