Važno je napomenuti kao Buddha nije smatrao da je on sam božanske prirode. On je meditirao, ali nije se niti molio božanskim bićima (kakvih nije nedostajalo u Indijskim religijama). Nije tvrdio da je njegova religija različita od tadašnjeg hinduizma. Po njemu, vjerojatno, to i nije bila religija nego put prema oslobođenju.
To oslobođenje je bitno drukčije od kršćanskog ili zoroastrijanskog. U Budizmu nema raja i pakla (osim ako se život-patnja ne nazove paklom). Po budizmu moralnost ne dolazi od prijetnje paklom, moralnost je dio puta kojeg svaki budist mora poduzeti, a da bi se spasio.
Ali, ono najbitnije, i najteže za shvatiti je što je budistima u stvari prosvjetljenje
