Ne-ja
Jedno od najvažnijih filozofskih pojmova Budizma je takozvano ne-ja. Pokušati ću ga objasniti...
Naše tijelo se ne sastoji od onih istih atoma od kojih je bilo sastavljeno prije deset godina. Atomi našeg tijela se mijenjaju. Po čemu je onda ono tijelo isto kao i ovo tijelo (danas)? Očito je osim atoma ovdje još nešto.
Nazovimo to nešto, na primjer duh (iako možda nije najbolja riječ). Ali OK, po čemu duh zna da se cijelo vrijeme nalazi u istom tijelu, kad atomi dolaze i odlaze? Po čemu svijest da smo mi - zaista mi opstaje u našem tijelu.
Jednostavno: sjećanja.
Da nije sjećanja ne bismo nikad mogli imati neki svjetonazor, ne bismo mogli imati prijateljstva, ne bismo bili Ivan, Marko, Matej, Luka ili George Bush. Ali, sjećanja su nešto što ovisi o našem tijelu. U njemu se pohranjuju i podložna su vremenu. Što kad bi od duha izbacili sjećanja (i sve ostalo što je vezano uz naša tijela)?
Ostalo bi nešto što je duh, ali nije vezano uz neko tijelo. U biti, ostao bi naš duh, ali bez svog ja. Odnosno, budističko ne-ja.
