Budisti u stvari ne vjeruju u reinkarnaciju. Jer, vjerovati u reinkarnaciju znači vjerovati da ja (ili moj duh) nakon smrti odlazim u nekok drugo tijelo.
Po čemu ću znati da je ono ja u mojoj, tobožnjoj, sljedećoj reinkarnaciji -- zaista isto ja. To može biti isto ja, samo ako postoji neki kriterij po kojemu mogu dokazati taj identitet. Dakle, duh bi pri reinkarnaciji trebao zadržati nešto iz prošlog života. Vjerojatno sjećanje - zakopano negdje u dubinama podsvjesnog.
Međutim, po budistima, ono što ide od tijela do tijela nije ja, nego Budističko ne-ja. I kad se preseli u neko drugo tijelo to više nisam ja, jer u doticaju s materijom tog tijela ono postaje neka druga osoba.
Ne samo to... Budističko ne-ja je jedna još amorfnija masa... Može se desiti da isto ne-ja ode u potpuno različita tijela. Ili ne-ja postoji u cijelom svemiru, a onda u interakciji s nekim nakupinama materije (tijelima biljaka i životinja) postaje netko.
