Zamišljam si kakav je mogao biti tok njegovih misli kad je započeo svoju filozofiju:
Kažemo da stvari jesu, ako to kažemo ispada da neke druge stvari nisu.
Međutim, ono što postoji jest, a ako nešto ne postoji onda nije.
Praznina nije, praznina ne postoji.
U tom smislu onaj prostor unutar čaše ne postoji (jer nije ).
Srećom, Grci su znali da postoji zrak i Parmenid je zamišljao kako se taj zrak uvlači u sve ono što bi inače bio prazan prostor u čaši. Kad ne bi bilo tog zraka -- prostor unutar čaše ne bi postojao. Ako ne postoji onda nema o tome smisla uopće govoriti. Ne postoji i točka.Međutim, ono što postoji jest, a ako nešto ne postoji onda nije.
Praznina nije, praznina ne postoji.
U tom smislu onaj prostor unutar čaše ne postoji (jer nije ).
Kad ne bi postojao zrak onda bi čaša bila ispunjena prazninom, za prazninu ne možemo kazati da
Isto kao, kad vrč ispunimo vodom -- ona ispunjava svaki dio vrča. Nema nikakve praznine između vode i stijenki vrča. Budući da nema te praznine ne možemo tvrditi da su voda i vrč međusobno različite stvari. Jer ne postoji granica koju možemo točno odrediti!
Isto tako, zrak oko vrča ispunjava sav prostor, dakle -- nema granice između vrča i zraka. Dakle, zrak i vrč pun vode su u stvari jedna te ista stvar. U stvari, cijeli svemir oko nas je jedna velika cjelina!
